U razvojnoj psihologiji u početku se spominjala samo intelektualna inteligencija, a onda se poslije polako krenula opisivati i emocionalna inteligencija što je tada bio veliki pomak u sagledavanju razvoja djece i ljudi te znatno promijenilo pristup prema učenju.

Sada se zna da postoji više vrsta inteligencija i to čak njih 9 prema Gardneru. Među njima se spominje i prostorna inteligencija koju želimo malo pobliže opisati.

 

 

Prostorna inteligencija realizira sve ideje u stvarnost

Razvojni psiholog Howard Gardner opisao je prostornu inteligenciju kao inteligenciju vizualnog mišljenja. Ljudi s ovim oblikom inteligencije mogu manipulirati trodimenzionalnim oblicima u svom umu. Sposobni su prepoznati obrasce, prepoznati fine detalje i imaju izvrsne vještine promatranja.

Riječ “prostorna” odnosi se na percepciju predmeta u prostoru. Dolazi iz latinske riječi “spatium” što znači prostor.

To je ono što radimo kada vizualiziramo oblike u svom “umnom oku”. Ovaj način vizualizacije arhitektima i inženjerima omogućava projektiranje zgrade. To je sposobnost koja omogućava kemičaru da promatra trodimenzionalnu strukturu molekule ili kirurgu da se kreće ljudskim tijelom.Prostornu inteligenciju je Michelangelo koristio kad je vizualizirao buduću skulpturu zarobljenu unutar grumenja kamena. To je ujedno i način razmišljanja kojim zamišljamo različite vizualne perspektive.

 

Karakteristike ljudi sa dobro razvijenom prostornom inteligencijom:

• Primjećuju dobro boje i oblike
• Mogu dobro vizualizirati svoje ideje
• Dobri su u vizualnim zagonetkama
• Prirodno vole geometriju
• Vole crtati i slikati
• Uživaju u fotografiranju
• Bolje se snalaze u knjigama sa slikama
• Dobri su s uputama
• Vrlo “živo” se sjećaju mjesta
• Dobri u umjetničkoj kompoziciji

Osobe ili djeca koja imaju dominantnu ovu vrstu inteligencije tijekom učenja preferiraju vizualno-prostorni stil učenja.

Izraz “vizualno-prostorni učenik” prvi je put stvorila psihologinja dr. Linda Kreger Silverman, stručnjakinja za darovitost i autorica nekoliko knjiga o vizualno-prostornom učenju. Identificirala je niz ključnih karakteristika ove vrste učenika:

• Oni su mislioci cjelovite slike koji shvaćaju koncept odjednom i vide cjelinu prije nego što uoče detalje.
• Imaju živopisnu maštu i često su dobri u smišljanju neobičnih ili neočekivanih načina rješavanja problema.
• Lakše uče kada im se predstave vizualne, a ne slušne informacije.
• Mogu se činiti neorganiziranima.
• Ne uče dobro korak po korak, što je uobičajeno u učionici, niti dobro uče iz vježbi ili ponavljanja.
• Oni se bore s prikazivanjem slijeda procesa. Na primjer, kad ih učiteljica zamoli da pokažu svoj rad, to ne mogu lako učiniti, jer zadatak vide u cjelini, a ne kao proizvod od nekoliko koraka. Unatoč tome, sposobni su raditi na složenim zadacima i mogu se klasificirati kao sistemski mislioci.
• Razmišljaju više slikama nego riječima.

Istraživanje psihologinje Silverman sugerira da se približno 30 posto učenika može smatrati jakim vizualno-prostornim stilom učenja, a drugi značajan postotak naginje ovom stilu učenja.

 

Kako uče učenici s vizualno-prostornim stilom učenja?

Djeca s vizualno-prostornom inteligencijom najbolje uče kad se podučavaju pomoću pisanih, modeliranih ili dijagramskih uputa te vizualnih medija. Vizualno i prostorno nadareni učenici imaju dobro vizualno pamćenje za detalje. Slabije im ide sa slušno-sekvencijalnim nastavnim metodama poput predavanja, recitiranja, vježbanja i ponavljanja.

U smislu onoga što bi se to moglo prevesti u svakodnevnom životu:

• Djeca s ovim stilom mogu bolje proći s prepoznavanjem cijelih riječi, a ne s fonacijom riječi.
• Možda će imati neuredan rukopisom i teškoće s pravopisom.
• Kada uče matematiku, imaju koristi od korištenja vizualnih manipulacija i rješavanja problemskih matematičkih sizuacija (zbrajanja i oduzimanja, množenja i dijeljenja).
• Vjerojatno su vrlo dobri u geometriji.
• Uživaju u zagonetkama, labirintima, kartama i blokovima.

Nažalost, u našem obrazovnom sustavu škole se tradicionalno usredotočuju na slušno-sekvencijalne metode učenja koje  nisu dobre metoda podučavanja učenicima s vizualno-prostornim učenjima.

 

 

Rano učenje igra veliku ulogu

Rano obrazovanje igra veliku ulogu u pripremi naše djece za kasniji uspjeh.

Neuroznanstvenici otkrivaju da se specifična područja u mozgu odgovorna za razmišljanje o položaju i prostornim odnosima razvijaju u vrlo ranom djetinjstvu. Zapravo, prostorne sposobnosti predškolaca mogu predvidjeti njihove buduće uspjehe u učenju matematike u osnovnoj i srednjoj školi.

Prostorne sposobnosti su posebno važne za učenje matematike.

Na primjer, učenik stvara vizualnu sliku geometrijskog oblika kojeg onda lakše može mjeriti, pomicati i transformirati kako bi si olakšao geometrijski proračun i prepoznavanje uzoraka.
Matematičar koristi vizualno prostorno razmišljanje da poboljša usporedbu količina, aritmetiku i osjećaj broja. Djeca koja u ranoj dobi steknu dobar osjećaj ua uzorak, viualnu vrijednost i količinu broja te dobru vizualnu memoriju imati će bolje razumijevanje matematike kasnije u školi.

 

Kao prvi dječji učitelji, roditelji mogu početi podučavati malu djecu osnovama prostornog razmišljanja. Nije prerano započeti upoznavanje svog mališana s prostornim odnosima. Utvrđeno je da dojenčad od 4 mjeseca pokazuju sposobnosti povezane s mentalnom rotacijom.

Prostorna sposobnost je kumulativna i trajna. Oni koji svladaju vještine u ranom djetinjstvu imat će više mogućnosti koristiti ih za stjecanje i organiziranje dodatnih informacija tijekom svog života.

 

Kako poboljšati vizualnu prostornu inteligenciju kod djece?

1. Koristite prostorni jezik u svakodnevnim interakcijama

Roditelji mogu pomoći djeci da poboljšaju prostornu inteligenciju korištenjem više prostornih izraza u svakodnevnoj interakciji.

Prostorni jezik moćan je alat za prostorno učenje. Bebe bolje uče kada prostorni odnosi dobiju imena. Predškolarci čiji roditelji koriste više prostornih riječi (poput trokuta, veliki, visoki ili savijeni) imaju bolji uspjeh u prostornim testovima od onih čiji roditelji ne koriste takav jezik. Npr, govrite djetetu “gore iznad noćnog ormarića” umjesto “tamo kod noćnog ormarića”, umjesto pokazivanja samo rukom za smjer od rne dobi uključite i izraze za smjer “lijevo” ili “desno”, tijekom oblačenja koristite verbalne izraze “lijeva ruka” ili “desna ruka” također i za nogice, obuću i odjeću, itd.

 

2. Učite korištenje gesta i potičite djecu na geste

Gesta je snažno sredstvo komunikacije i podučavanja. Istraživanja pokazuju da djeca često uče bolje kad se učitelji koriste gestama nego kada se govor koristi sam. Gesta je također usko povezana s prostornim razmišljanjem. Promovira fokus na prostornim informacijama u govoru.

Gesta ne samo da poboljšava učenje prostornih odnosa, ona također igra važnu ulogu u vježbanju prostornog rasuđivanja.

Studija je otkrila da kada djeca gestikuliraju kako bi ukazala na kretanje predmeta, poboljšava se njihova sposobnost prostornog zaključivanja. Ovo se poboljšanje otkriva i kod djece koja spontano ne gestikuliraju, ali to čine nakon što ih se to zatraži.

 

3. Pružite vizualizaciju kada je god moguće

Vizualizacija koristi vizualne slike za mentalno predstavljanje predmeta koji nije fizički prisutan. Moćna je vještina u prostornom zaključivanju i rješavanju problema.

Malu djecu moguće je naučiti koristiti vizualizaciju kako bi poboljšali svoje prostorno razmišljanje.

Na primjer, mala djeca često imaju “gravitacijsku pristranost”. U eksperimentu, kada lopta padne, predškolci misle da će se lopta pojaviti točno ispod, čak i ako lopta padne niz uvijenu cijev. Ali kad im se naloži da vizualiziraju put lopte prije odgovora, više djece će dati ispravniji odgovor.

 

4. Potičite odgovarajuću igru

Igranje igara konstrukcije je izvrsna za razvijanje prostorne inteligencije. Započnite igru sastavljanjem jednostavne strukture pomoću građevinskih blokova, a zatim zamolite djecu da je usklade u obliku i bojama. Također možete jedno dijete zamoliti da izgradi strukturu, a druga djeca neka je kopiraju. Kako se oni više upoznaju s gradnjom i postaju sigurniji u podudaranje, povećavati će složenost struktura.

 

5. Naučite dijete svirati glazbeni instrument

Nekoliko istraživanja otkrilo je da učenje sviranja nekog glazbenog instrumenta može povećati prostorno-vremenske sposobnosti.  Osim prostorno-vremenskih sposobnosti, glazba djeci može pružiti višestruku dobrobit. Na primjer, mogli bi poboljšati svoje samopoštovanje gradeći svoje samopouzdanje kroz glazbu.

 

6. Numicon metoda ranog učenja matematike

Numicon metoda učenja je multisenzorni pristup učenju matematike kroz niz zanimljivih i djeci zabavnih matematičkih aktivnosti. Potiče iskustveno, vizualno i taktilno učenje.
Numicon metoda učenja je matematičko – didaktički sustav pomoću kojega brojevi postaju stvarni, djeci vizualno opipljivi te djeca na lagan i zabavan način stječu matematičko razumijevanje.
Nudi brojne mogućnosti za igru i istraživanje te omogućuje primjenu na različitim razinama znanja, kod nadarene djece, tipične djece i djece s teškoćama u razvoju.

Za više informacija pročitajte tekst ovdje i obratite nam se za sva pitanja vezano uz naš program ranog učenja matematike prema Numicon metodi.