U dosadašnjim situacijama suočavanja s učenicima koji nedovoljno dobro uče, čitaju ili neizvršavaju dovoljno dobro školske obaveze učitelji su smatrali takve učenike lijenima, bezobraznima i onima koji ne ulažu dovoljno truda. Često bi se pred njih stavljali zahtjevi da kod kuće moraju provoditi više vremena za učenje, vježbanje te da se više moraju potruditi. Takav pristup u većini slučajeva ne bi pokazao rezultate nego bi samo donio još veću štetu koja se odražavala na djetetovo samopouzdanje i njegovu negativnu sliku o učenju.

 

 

 

Danas, na svu sreću, pristupamo drugačije specifičnim poteškoćama u učenju, iz perspektive neuroznanosti i znanju o neuroplastičnosti mozga. Specifične teškoće u učenju prepoznajemo kao uzroke ovih negativnih simptoma djetetove loše izvedbe u školi. Ono što danas znamo su činjenice o mikrovještinama koje su važne za uspješno učenje.

Mikrovještine su odgovorne za čitanje, pisanje, pravopis, matematiku ili sviranje gitare. Mikro-vještine su te koje omogućuju učeniku da nauči i radi sve te stvari. U njih ubrajamo auditivne vještine, radno pamćenje i vizualnu percepciju. Iako se one dosta preklapaju i rijetko možemo govoriti o važnosti samo jedne od ovih vještina, voljela bih vam približiti važnost vizualne percepcije na uspješnost u učenju.

Vizualna percepcija odnosi se na sposobnost mozga da shvati ono što oči vide. To nije isto što i vidna oštrina, koja se odnosi na to koliko jasno osoba vidi. Osoba može imati savršen vid i još uvijek imati problema s vizualnom obradom predmeta. Dakle nije bitno kako učenik vidi informacije, nego kako ih u mozgu obrađuje, to je ključno za uspješno učenje.

Vizualna percepcija učeniku u razredu omogućuje da bude svjestan osvjetljenja i kontrasta među predmetima u razredu; veličina među predmetima; različitih oblika; prostornih odnosa; različitih boja; različitih dimenzija; kretanja; količine; namjene predmeta u razredu; osobnih odnosa s predmetima te imenovanje predmeta. Kada učenik gleda u razredu vidi sve ovo prethodno nabrojano, samo što ne obraća izravnu pažnju na sve ove vještine, ali kada biste ga upitali nešto od ovoga znao bi vam odgovoriti. Npr. koje je boje Majina majica, gdje sjedi Viktor, tko piše na ploči, čemu služi kreda, je li veća stolica ili školska ploča, itd. Vidimo da vizualna percepcija uključuje mnogo toga te da je važan temelj kognitivnih vještina.

 

 

 

U nju ubrajamo 9 kategorija vizualnih vještina:

• VIZUALNA PAŽNJA je sposobnost fokusiranja na važne vizualne informacije te filtriranje nevažnih pozadinskih informacija. Tijekom budnog stanja, naš um neprestano prima vizualne informacije. Promatranjem svakodnevice, svjesni smo samo onih elemenata na koje obraćamo pažnju i onih koji nam odvlače pažnju.
• SENZORNA OBRADA je točna registracija, interpretacija i odgovor na senzornu stimulaciju u okolini i vlastitom tijelu. Postoje vidljive poteškoće kod djeteta ako mozak previše ili premalo reagira na senzorne podražaje.
• VIZUALNA DISKRIMINACIJA je sposobnost utvrđivanja razlika ili sličnosti u objektima na temelju određenih karakteristika predmeta ( npr. veličine, boje, oblika itd.). Također, to je sposobnost prepoznavanja određenih predmeta bez obzira na njegovu poziciju ili orijentaciju u prostoru. Ako dijete ima problema u vizualnoj diskriminaciji pojavit će se poteškoće u razlikovanju sličnih slova ili brojeva, npr. nemogućnost razlikovanja 1 i l, b i d, m i n, 6 i 9, itd. Može imati poteškoća u razlikovanju boja, nijansa među bojama ili razlikovanju predmeta koji su iste boje.
• VIZUALNA MEMORIJA je sposobnost prisjećanja vizualnih osobina oblika ili predmeta. To je vizualna vještina koja nam omogućuje snimanje, pohranjivanje u kratkoročnom pamćenju i preuzimanje podataka iz dugoročnog pamćenja. Omogućuje nam učenje i kasnije prisjećanje naučenih činjenica. Poteškoće u razumijevanju pročitanog teksta javlja se kada dijete ima problem vizualne memorije. Također će se javiti poteškoće u opisivanju događaja ili viđenih fotografija.
• VIZUALNA SEKVENCIJALNA MEMORIJA se razlikuje od vizualne memorije. Ona je sposobnost pamćenja niza objekata u ispravnom redoslijedu te pronalaska nekih oblika među drugim oblicima. Ako dijete teško pamti abecedu znači da ima problem sa sekvencijalnom memorijom. Ponekad se problem javlja i kod starije djece, kad prepisuju rečenice s ploče, često preskaču riječi. Ili, kada dijete kopira rečenice, kopira jedno po jedno slovo. Ne vidi cjelovitu riječ, nego samo pojedinačno slovo. Javljaju se poteškoće u rješavanju matematičkih operacija.
• VIZUALNO PROSTORNI ODNOSI je vizualna vještina koja nam omogućuje da obradimo vizualno okruženje oko sebe i položaj predmeta u odnosu na sebe te razumijevanje odnosa predmeta u okolini. Ako postoje problemi u ovoj vještini dijete će imati poteškoća u razlikovanju između unutra i izvan, preko i ispod te lijevo i desno, jer su to pojmovi prostornih vještina.
• STALNOST VIZUALNE SLIKE je vizualna vještina koja nam omogućuje razlikovanje, razdvajanje, izoliranje ili pronalazak predmeta i podražaja u različitim okruženjima. To može uključivati ​​lica, figure, predmete, krajolike i slova ili brojeve. Pravilna obrada našeg vizualnog lika pomaže u organiziranju informacija koje vidimo u našem okruženju. Ova vještina omogućuje nam pronalazak ključeva u ladici punoj stvari ili djetetu plavu bojicu među svim ostalim bojicama. Ako dijete ima poteškoća na ovom području neće moći pronaći određeni predmet na slici ili određenu riječ u tekstu.
• STALNOST VIZUALNE FORME je vizualna vještina koja nam omogućuje razlikovanje jednog predmeta od drugog sličnog predmeta. Znati razlikovati slova “b” i “d” ili “3” i “8”. Iako su oblici sličnih oblika, značenja su vrlo različita. Sposobnost uočavanja i razlikovanja ovih razlika stalnost je vizualne forme. Također, ovo je vještina koja omogućava djetetu da prepozna isto slovo iako je font drugačiji od uobičajenoga.
• VIZUALNO ZAKLJUČIVANJE je sposobnost otkrivanja, razlikovanja, odabira te razumijevanja informacija kada nam se daju samo određeni podaci, a ne cijeli izvještaj, priča ili objašnjenje. Vizualno zaključivanje je sposobnost popunjavanja detalja u nepotpunom obliku. To zahtijeva apstraktno rješavanje problema. Dobar primjer za to je rješavanje zagonetki, potrebna je vještina za sastaviti sliku u svom umu i pravilno je složiti. Problem ove vještine očitovat će se kao poteškoća u pisanju pročitanog teksta.

 

 

 

Dijete u razredu može imati nekoliko poteškoća vizualne percepcije, ovisno koje područje je nedovoljno razvijeno. Tako na primjer učenik može pokazati značajno ne razumijevanje i ne snalaženje u prostornim odnosima, zbunjuju ga upute kao što su “Postavi olovku ispred udžbenika, unutar knjige umetni dodatni list papira, lijevo od ormarića stoji školska spužva ili iznad police je knjiga.” Učenik može imati poteškoća u pronalaženju određenih stvari među ostalim predmetima ili teškoće pri snalaženju na zemljopisnoj karti.

Ono što je češće je poteškoća koja se kod nekih učenika očituje tijekom čitanja, učenik zamjenjuje slova koja su vrlo slična kao što su “b” i “d”, “m” i “n” ili često gubi tijek linija dok čita tekst. Također zamijenjuje slova pri pisanju te ima loš rukopis, neuredan i nečitak. Događa se često da učenik izgleda neorganizirano i neuredno jer ima poteškoća s razvrstavanjem te organiziranjem školskog pribora i knjiga.

Ono što se u većini slučajeva ne prepoznaje kao znak u problemu vizualne percepcije su poteškoće s pažnjom i koncentracijom. Kod učenika se javlja napor, ne može obavljati aktivnosti bez ometanja te nije sposoban zadržati pažnju dovoljno dugo da izvrši neki zadatak do kraja. Također poteškoće u samoregulaciji mogu biti jedan od simptoma. Učenik koji ima poteškoće u senzornoj obradi vizualnih podražaja, osobito kada se radi o prejakoj senzornoj reakciji na stimulus može pokazivati neprihvatljivo ponašanje u razredu, na primjer nemir ili negativne emocije. On će najčešće izbjegavati ili odbiti sudjelovati u aktivnostima koje zahtijevaju vještine vizualne percepcije.

Djetetov vizualni sustav jedinstven je po tome što se ne radi samo o očima,  radi se i o mozgu. Kako je na početku navedeno, nije važno vidjeti informaciju, važno je kako je područja vizualnog sustava obrađuju i međusobno komuniciraju. Kada učenik uči čitati slova, nastoji zapamtiti brojeve i obrađuje riječi u tekstu, sve vidi svojim očima, ali obrađuje mozgom.

Što je još važnije, vizualni sustav također je vezan uz ravnotežu i važno je koliko je dobro razvijen vestibularni sustav pojedinog učenika. Vestibularni sustav sličan je internom GPS sustavu i surađuje s vizualnim sustavom. Ako dijete ima loš sustav ravnoteže ili nerazvijeni vestibularni sustav, možda se čini da mu slova ili brojevi skaču sa stranice ili ih čak može vidjeti dvostruko.

Integriranje vježbi pokreta u svakodnevnu rutinu djeteta gradi propriocepciju, vizualno/motornu koordinaciju, grubu i finu motoriku, jačajući također njegovu vizualnu memoriju, vizualnu motoriku i vizualnu obradu radi zadržavanja i prisjećanja informacija u školi.

Uz to, vizualni sustav djeteta također uključuje njegov taktilni sustav, što je važno za obradu informacija koje uči u školi. Predmete i oblike osim što dijete gleda, on ih također drži, dodiruje i osjeća. Ovaj zajednički postupak pomaže zadržati te podatke putem vizualnih i taktilnih sustava, tako da se kasnije možemo prisjetiti tih detalja kad nam zatrebaju za test, projekt ili kada moramo riješiti problem. Korištenje taktilnog sustava u kombinaciji s vestibularnim sustavom jača vizualne vještine te integrira sve ostale sustave kako bi otključao snagu vida.

Poveznice vizualne percepcije i učenja su beskrajne. Kako dijete odrasta, stalno koristi svoj sustav vida. Suradnja između sustava vida, sluha, vestibularnog sustava, propriocepcije i taktilnog dodira čini razvoj vizualne percepcije. Ona se dalje odražava na uspjeh u čitanju, pisanju i rukopisu, usvajanju i razumijevanju matematičkih operacija, pamćenju, ravnoteži, koordinaciji te razvoju grube i fine motorike.