U svim znanstvenim područjima postoje termini koji stručnjaci za to područje koriste, ali ponekad se događa da roditeljima ti isti termini nisu baš sasvim bliski. U našem edukacijsko rehabilitacijskom radu često se događa da roditelji steknu dojam kako pomoć koju pružamo u učenju je zapravo davanje instrukcije. Tako se zna dogoditi da roditelji često nazovu i kažu kako njihovo dijete ne razumije određeno gradivo matematike ili mu ne ide baš gradivo fizike.
Koja je razlika između instrukcije i pomoći u učenju?
Instrukcije su prema definiciji – instrukcija (lat.), pouka, obuka, osobito dopunsko podučavanje; naputak, smjernica.
Pomoć u učenju definicija – pomoć koju pružamo djeci koja imaju specifične teškoće u učenju. Prema orijentacijskoj listi vrsta teškoća ( stavka br. 3. Oštećenja jezično-govorne-glasovne komunikacije i specifične teškoće u učenju).
Specifične teškoće u učenju su smetnje u području:
3.2.1. čitanja (disleksija, aleksija),
3.2.2. pisanja (disgrafija, agrafija),
3.2.3. računanja (diskalkulija, akalkulija),
3.2.4. specifični poremećaj razvoja motoričkih funkcija (dispraksija)
3.2.5. mješovite teškoće u učenju,
3.2.6. ostale teškoće u učenju.
Važno je napomenuti da su instrukcije potrebne djetetu u situacijama kada dijete ima poteškoće u savladavanju određenog gradiva, dok u ostalim predmetima nema problema sa učenjem te mu ide dobro samostalno savladavanje ostalog gradiva. Instrukcije su potrebne ako učenik ima velikih praznina u znanju iz nekog predmeta, tako da nije u stanju pratiti korak s drugim učenicima u praćenju nastave. Razlog odsutnosti potrebnog znanja može biti ako je dijete duže izostalo iz škole (napr. zbog bolesti) ili ako je obitelj imala promjena koje je utjecalo na dijete ( selidba, razvod roditelja, smrtni slučaj, itd.). Tada je važno da dijete nadoknadi ono što je propušteno kako bi mu se pomoglo u razumijevanju i praćenju nastavnog gradiva.
Pomoć u učenju – kada je treba potražiti?
Za razliku od instrukcije, kako smo već do sada pisali, pomoć u učenju pruža se djeci koja imaju specifične teškoće u učenju. To znači da dijete ima poteškoće u učenju općenito školskog gradiva, odnosno može imati poteškoće u savladavanju i određene vrste gradiva, što znači da dijete ima specifične teškoće koje ometaju savladavanje tog gradiva.
Poteškoće u učenju mogu utjecati na sposobnosti čitanja, pisanja, govora ili matematičkog računanja, a mogu ometati i društvene vještine. One mogu utjecati na jedno ili više razvojnih područja. Djeca s tim poteškoćama mogu s određenim vrstama zadataka imati značajne probleme dok pri drugim vrstama mogu nadmašiti ostale.
Koje su specifične teškoće u učenju?
U našem kutku najčešće se susrećemo sa školarcima koji imaju poteškoće u matematici i/ili čitanju (diskalkulija i/ili disleksija), poteškoće u pamćenju školskog gradiva, koji se muče s nerazumijevanjem pročitanoga, lošom organizacijom vremena i prostora te imaju poteškoće u zadržavanju pažnje i koncentracije (ADD/ADHD). Ovo su samo neke od poteškoća koje se najčešće javljaju, no poteškoće mogu biti različite ovisno o neurološkom funkcioniranju djeteta koje ometa sposobnost pohranjivanja, obrade ili stvaranja informacija te na taj način stvara raskorak između sposobnosti i stvarnih rezultata ( oštećenje vida, oštećenje sluha, oštećenje jezično-govorne glasovne komunikacije, oštećenje organa i organskih sustava, intelektualne teškoće, poremećaji u ponašanju, postojanje više vrsta i stupnjeva teškoća u psihofizičkome razvoju).
Bitno je znati – roditelji ne trebaju paničariti kada dijete treba pomoć u učenju!
Roditelji često oklijevaju kada trebaju potražiti pomoć u učenju za svoje dijete. Nisu sigurni treba li njihovo dijete samo instrukcije ili nešto više, najčešće smatraju da je dijete lijeno za učenje, smatraju da se nedovoljno trudi. Međutim, ono što je najvažnije, djetetu sa specifičnim teškoćama u učenju može se i treba se pomoći. Zahvaljujući velikom broju istraživanja koja su provedena u zadnjih 50 godina, naučili smo puno o djeci koja ima izazova u ponašanju. Naučili smo da je ono što smo im govorili (i činili im) često bilo kontraproduktivno i neučinkovito.
Dijete ne bira nepoželjno ponašanje, ključ je da bolje ne može u određenom trenutku
Dakle, sada je vrijeme da se na “problematične i lijene” učenike gleda sa drugačije točke gledišta. Ako se dijete ne ponaša u skladu s našim očekivanjima, odnosno ako dijete ne postiže one rezultate koji se od njega očekuju, krivac tome nije lijenost ili da se ne želi potruditi. Činjenica je da dijete trenutno nije ovladalo vještinama i da su zahtjevi okoline preveliki za njega.
Stoga je važno potražiti pomoć. Najprije treba ustanoviti sve razloge zbog kojih dijete ima poteškoće, zatim se pruža djetetu pomoć u učenju, a sami cilj je zapravo djetetu pokazati kako će samostalno moći prevladati poteškoće koje ima tako što ćemo ga osnažiti.
