Suvremeni život gotovo je nezamisliv bez medija. Mediji su sredstva za prijenos podataka, vijesti i obavijesti, obično širokom krugu ljudi. Oni informiraju, ali i stvaraju, mijenjaju i oblikuju stavove djece i odraslih svakodnevno. U novije vrijeme digitalna tehnologija se razvija sve brže, a sve je dostupnija i djeci od najranije dobi. Istraživanja pokazuju da do trećeg mjeseca života 40% djeceredovito gleda televiziju ili druge video sadržaje, a do dobi od 2 godine nekom od digitalnih medija izloženo je 90% djece (Zimmerman, Christakis i Meltzoff, 2007).

Prvo nacionalno istraživanje u Hrvatskoj o predškolskoj djeci pred malim ekranima provedeno 2017. godine u vrtićima, a proveli su ga Poliklinika za zaštitu djece i mladih Zagreb te udruga Hrabri telefon. Rezultati pokazuju kako svako drugo dijete u dobi od dvije do četiri godine uz različite ekrane provodi ukupno dva ili više sati dnevno. Čak 97,2% djece rane i predškolske dobi gleda televiziju, više od dvije trećine djece koristi tablet i mobitel, 60% ih se koristi računalom, a svako četvrto dijete koristi igraće konzole. 90% djece samostalno traži sadržaje koji ih u medijima zanimaju.

Kada govorimo o roditeljskom nadzoru, samo 40% roditelja je prisutno dok je dijete pred ekranom, a svaki četvrti roditelj gotovo nikada ne podučava svoje dijete o korištenju ekrana. Zabrinjavajući je podatak da čak 21% roditelja nikada ne pregledava povijest pretraživanja nakon što dijete koristi računalo, a njih 12% nije informirano o programima koji blokiraju neprimjerene sadržaje. Kada govorimo o navikama hranjenja i spavanja, svako treće dijete barem ponekad koristi elektroničke uređaje uz obrok, a njih čak 90% koristi elektroničke uređaje prije spavanja.

Navedeni podaci svjedoče da suvremeni mediji i digitalna tehnologija zauzimaju veliku ulogu u životima djece i da ta uloga raste s dobi, stoga je njihov utjecaj na cjelokupni razvoj djeteta neizbježan. Suvremenu tehnologiju treba promatrati kao značajan čimbenik u životima djece koji može biti edukativan, koristan i poticajan ako je dobro usmjeren i kontroliran, kao i potencijalno opasan i negativan, ako je korištenje suvremenih medija neprimjereno dobi.

O utjecaju modernih medija na dječji razvoj govore brojna istraživanja, a kao glavni čimbenik utjecaja navodi se sadržaj koji djeca prate i vrijeme provedeno pred ekranima. Istraživanja pokazuju da djeca koja provode više vremena uz ekrane u odnosu na svoje vršnjake, sporije razvijaju jezik i postižu niže rezultate na zadacima kognitivnog razvoja (Tomopoulos i sur., 2010). Kašnjenje se može manifestirati u jezičnom razvoju, kognitivnom razvoju te povezanosti s kasnijim teškoćama pažnje, pri čemu je ponovno važna vrsta sadržaja.

Utjecaj ekrana uočen je u promjenama duljine i kvalitete spavanja pa su tako Garrison i suradnici u istraživanju iz 2011.godine utvrdili da na teškoće spavanja utječe najviše nasilni sadržaj kao i prisutnost televizije u spavaćoj sobi djeteta.

Važnost sadržaja kojima su djeca izložena te njihova veza s ponašanjem, utvrđena je i metaanalizom 34 studije usmjerene na ispitivanje povezanosti izloženosti televizije i dječjeg ponašanja (Mares i Woodard, 2005). U studiji je obuhvaćeno gotovo 5473 djece, te su rezultati pokazali kako su djeca izložena prosocijalnim sadržajima bila sklonija pozitivnijim stavovima i ponašanjima, dok je veća izloženost agresivnim sadržajima bila povezana s pojavom agresivnih ponašanja kod djece.

Kada govorimo o fizičkom razvoju, utjecaj je vidljiv i u razvoju tijela, iskrivljenju kralježnice, pasivnosti tijela i, indirektno, atrofiji mišića, slabijoj kondiciji i loše razvijenoj motorici (Archer, 2017).

Pozitivni sadržaji mogu potaknuti misaone procese djece, razvijati hipotetičko i asocijativno mišljenje, divergentno mišljenje, maštu i kreativnost, razumijevanje socijalizacije te interes za nova područja pa ne smijemo zanemariti ni ovaj važan aspekt modernih medija.

Osim obiteljskog doma, djeca su suvremenoj tehnologiji izložena i u vrtiću, školi i izvannastavnim aktivnostima. Danas je podučavanje u tim ustanovama gotovo nemoguće izolirati od utjecaja digitalnih medija kao sredstava i instrumenata podučavanja i alata za istraživanje.

Pitanje dakle nije treba li djecu izložiti digitalnim medijima već, kako na najbolji način implementirati taj element u odgojna i obrazovna područja. Mediji nikada ne bi smjeli zamijeniti izravnu interakciju s roditeljima ili drugim ljudima, te ne bi smjeli biti sredstvo za nagrađivanje ili kažnjavanje djeteta.

Djeca bi trebala prvenstveno koristiti medije zajedno s drugim članovima obitelji ili zajednice. Što je dijete mlađe, njegovo korištenje medija trebalo bi biti kraće, smislenije i smirenije. Bebe i malu djecu naročito treba zaštititi od neprekidne izloženosti medijima, jer određena medijska iskustva mogu biti preintenzivna za njihovu dob.

Edukativna komponenta medijskih sadržaja za djecu postaje značajna tek u dobi od 2-3. godine jer tada dolazi do mogućnosti praćenja i razumijevanja koja je potrebna da bi sadržaj imao edukativnu ulogu.

 

Preporuke za roditelje prema Američkoj pedijatrijskoj akademiji:

 Izbjegavajte upotrebu digitalnih medija kod djece mlađe od 2 godine.

 Djeci u dobi od dvije do pet godina ograničite vrijeme uz ekrane na sat vremena dnevno, uz pažljivo birane sadržaje i razgovor o sadržajima kojima su djeca izložena.

 Kod starije djece postupno povećavajte vrijeme koje provode uz ekrane, ali imajte na umu da ono ne bi trebalo prelaziti 90 minuta dnevno.

 Ugasite elektroničke uređaje kada ih ne koristite.

 Postavite pravila o količini vremena uz ekrane, primjerenim sadržajima i vremenu kada su oni dopušteni.

 Osigurajte zajedničko vrijeme za obitelj bez ekrana (npr. tijekom igre i zajedničkih obroka).

 Izbjegavajte korištenje vremena uz ekrane sat vremena prije spavanja.

 Izbjegavajte izloženost djece sadržajima neprimjerenima dobi, kao što su agresivni, seksualni i zastrašujući sadržaji, ili jako dinamični sadržaji koje dijete ne razumije, a koji djeluju preplavljujuće.

 Budite prisutni uz djecu dok koriste digitalne medije, kako biste imali uvid u njihove aktivnosti i mogli ih usmjeravati.

 Zajedno s djecom koristite digitalne medije, kako biste upoznali njihove navike i interese, pratili njihove aktivnosti i sadržaje kojima su izloženi te im pomogli razumjeti sadržaje i primijeniti znanja kojima su izloženi.

 Izbjegavajte postavljanje televizije, igraćih konzola i drugih digitalnih uređaja u spavaću sobu djeteta, kako biste lakše pratili i ograničavali njihovo korištenje.

 Upoznajte se s aplikacijama, video igrama i drugim vrstama sadržaja koje vaše dijete koristi, birajte aplikacije prilagođene djeci i one edukativnog sadržaja, pri čemu ih najprije istražite na stranicama organizacija kao što je Common Sense Media.

 Budite primjer djeci – obratite pozornost na vlastite navike upotrebe digitalnih sadržaja.

 

 

LITERATURA:

https://udruga.hrabritelefon.hr/novosti/prvo-nacionalno-istrazivanje-o-predskolskoj-djeci-pred-
malim-ekranima/
Anderson, D. R. i Hanson, K. G. (2013). What researchers have learned about toddlers and television.
Zero to Three, 33(4), 4-10.
Archer, K. (2017). Cognitive and Motor Development Cognitive and Motor Development. Wilfrid
Laurier University.
Garrison, M. M., Liekweg, K. i Christakis, D. A. (2011). Media use and child sleep:the impact of
content, timing, and environment. Pediatrics, 128(1), 29–35.
Mares, M. L. i Woodard, E. (2005). Positive effects of television on children’s social interactions: A
meta-analysis. Media Psychology, 7(3), 301-322.
Tomopoulos, S., Dreyer, B. P., Berkule, S., Fierman, A. H., Brockmeyer, C. i Mendelsohn, A. L. (2010).
Infant media exposure and toddler development. Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine,
164(12), 1105-1111.
Zimmerman, F. J., Christakis, D. A. i Meltzoff, A. N. (2007). Television and DVD/video viewing in
children younger than 2 years. Archives of Pediatrics & Adolescent Medicine, 161(5), 473-479.

 

Tekst napisala: Tina Radić Čmaje, mag.psych.